EKO NASELJE U PETROVARADINU

II nagrada na MEĐUNARODNOM KONKURSU ZA EKO NASELJE U PETROVARADINU
 
Autori: Pavle Stamenović, Dušan Stojanović, Đorđe Jovanović, Katarina Popović, Miona Bradić, Anja Ljujić​​​​
Abstrakt 
Izazovi savremenog socio-ekonomskog konteksta, kao i nova realnost manifestovana kroz pandemiju, zahtevaju nove modele stanovanja koji integrišu pozitivne aspekte ruralnog i urbanog stanovanja. Ovaj projekat otvara pitanje novih prostornih modela stanovanja koji su u skladu sa novim ekološkim principima proizvodnje i privrede. Pozicija koja je predstavljena u ovom projektu otvara pitanje održivosti arhitektonskog prostora koristeći dva ključna pojma: ekologiju i ekonomiju. U kontekstu arhitektonske tipologije, ovaj projekat se fokusira na razvoj prostornog koncepta i strategije za prigradsko stanovanje koje se zasniva na relacionom kapacitetu savremenih pristupa građenja stambenih naselja. Urbanisticka postavka je koncipirana kao celoviti fleksibilni sistem koji je definisan kroz nekoliko slojeva: 1) parter koji karakteriše visok udeo zelenila i/ili sadnica na prirodnom tlu, 2) kuća koja je zidana kao solidna, trajna struktura u tehnikama i materijalima koji su tehniloški napredni i ekološki održivi i 3) egzoskelet- infrastrukturni sistem koja omogućava implementaciju, ali i kasniju adaptaciju i unapredjenje svih sistema koji utiču na energetsku samostalnost i ekološku održivost naselja.
 
Izazovi savremenog (urbanog) života

Izazovi savremenog socio-ekonomskog konteksta, kao i nova realnost manifestovana kroz pandemiju, izazivaju tektonske promene na tržištu nekretnina. Dihotomija između periferije i centra, odnosno između ruralnog i urbanog, osporena je u kontekstu savremene fluidnosti svakodnevnog života. Takve okolnosti zahtevaju nove modele stanovanja koji integrišu pozitivne aspekte ruralnog i urbanog stanovanja. Stambeni fond XX veka nije adekvatan savremenim potrebama i standardima nove ekološke svesti. Novo savremeno stanje ekološke svesti (i zabrinutosti) podrazumeva i nove ekonomske modele, a time i nove načine proizvodnje, pri čemu, istorijski gledano, novi načini proizvodnje pokreću nove prostorne modele stanovanja (industrijska revolucija je uvela višeporodično stanovanje kako bi olakšala i optimizovala prostornu distribuciju radne snage: masovna proizvodnja je diktirala masovno stanovanje). Sledeći ovu logiku, ovaj projekat otvara pitanje novih prostornih modela stanovanja koji su u skladu sa novim ekološkim principima proizvodnje i privrede. U poslednjih 20 do 30 godina, širom sveta, posebno u zemljama u razvoju, ruralna područja su doživela relativno spor razvoj, uz negativne uticaje koje je donela brza urbanizacija, kao što je narušen ekološki status životne sredine i smanjenje ekonomske koristi od poljoprivredne proizvodnje. Dakle, ruralna naselja predstavljaju relevantnu temu u savremenom arhitektonsko-planerskom diskursu u kontekstu ekonomskih, društvenih, industrijskih i političkih potencijala. Nesumnjivo, gradnja u ruralnim sredinama je pojam koji se poslednjih godina sve češće pojavljuje u arhitektonskoj praksi. Urbani razvoj niske gustine je popularan koncept poslednjih decenija, zbog društvenih kvaliteta koje nudi, ali bez obzira na to, ekološka zabrinutost druge decenije XXI veka sada nudi nove razloge za ovu tipologiju (Cheshmehzangi, A, Butters, C: 2016, str.70). Pitanja ekološke i socijalne održivosti predstavljaju argument za ponovno interesovanje za urbana rešenja niske gustine. Sa time u vezi treba težiti novim modelima stanovanja koji integrišu pozitivne aspekte i ruralnog (niska gustina naseljenosti) i urbanog (visoke gustine naseljenosti) stanovanja.


Ekologija + ekonomija 

Pozicija koja je predstavljena u ovom projektu otvara pitanje održivosti arhitektonskog prostora koristeći dva ključna pojma: ekologiju i ekonomiju. Alternativne definicije i tumačenja ova dva pojma mogu ponuditi savremeno razumevanje koncepta održivosti u arhitekturi. U tom smislu, ekologija se posmatra kao praksa koja se bavi odnosima između ljudi, a istovremeno i odnosom sa prirodnim/građenim okruženjem. Dakle, ekologija podrazumeva društvenu interakciju. Ekonomija (od grčkog oikonomia 'upravljanje domaćinstvom', na osnovu oikos 'kuća' + nemein 'upravljati') se smatra pažljivim upravljanjem raspoloživim resursima. Međutim, ekonopmija je takođe relaciona aktivnost, koja podrazumeva različite interakcije u podeli i distribuciji resursa. U kontekstu arhitektonske tipologije, ovaj projekat se fokusira na razvoj prostornog koncepta i strategije za prigradsko stanovanje koje se zasniva na relacionom kapacitetu savremenih pristupa građenja stambenih naselja. U kontekstu planiranja i strategije izgradnje, varijabilnost tokom vremena se posmatra kao jedan od ključnih aspekata (ekonomski) održivog života, tako da je projekat strukturalno postavljen kako bi se omogućio dodatni životni prostor tokom vremena, ako je potrebno. Parametri su postavljeni u korist rešavanja potrebe za urbanom gustinom u odnosu na broj stanovnika s jedne strane, dok je u isto vreme stanovnicima pružena mogućnost života u kontaktu sa prirodom, nezavisno od velikih infrastrukturnih sistema.
URBANISTIČKI KONCEPT 
Opis urbanističke postavke i oblikovanja objekta opštegradskog centra 

Urbanisticka postavka je koncipirana kao celoviti fleksibilni sistem koji je definisan kroz nekoliko slojeva: 1) parter koji karakteriše visok udeo zelenila i/ili sadnica na prirodnom tlu, 2) kuća koja je zidana kao solidna, trajna struktura u tehnikama i materijalima koji su tehniloški napredni i ekološki održivi i 3) egzoskelet- infrastrukturni sistem koja omogućava implementaciju, ali i kasniju adaptaciju i unapredjenje svih sistema koji utiču na energetsku samostalnost i ekološku održivost naselja. 
Opštegradski centar predstavlja središte javnih i zajedničkih aktivnosti, kako na nivou susedstva, tako i na nivou šire zajednice. U strukturi, centar prati matricu koja je definisana na nivou celog sklopa i čine ga tri uzastopne zone: 1) Centralna multifunkcionalna zona koja predstavlja prostor za mesna okupljanja, različite aktivnosti za decu i odrasle, obeležavanje različitih važnih datumam i sl. 2) Administrativno-poslovna zona sa kancelarijskim prostorima koji se u određenom segment mogu i iznajmiti 3) Zimska bašta- prostor orjentisan ka pristupnoj ulici koji je ispunjen vegetacijom i čini prostor razonode i odmora.
ARHITEKTONSKI KONCEPT 
Opis idejnog rešenja projekta porodične kuće (forma, funkcija, konstrukcija) 

Koncepcijski, kuća se gradi iz dva glavna korpusa- prostor za stanovanje i prostor za serviseegzoskelet. Egzoskelet koji figuriše na nivou celog naselja, omogućava prostor za postavljanje i upravljanje svim sistemima koji su neophodni da stambena jedinica na optimalan način koristi sva savremena (i buduća) tehnološka rešenja. Takodje, ova mreža potencijalno definiše i autonomnu mikroklimu na nivou parcele u smislu zasenčenja, vlažnosti vazduha ili navodnjavanja, kao i termičku regulaciju. Pojavnost i kompleksnost Egzoskeleta može da varira po pitanju zastupljenosti. Svaka jedinica poseduje vertikalni interfejs koji može i ne mora učestvovati u gradnji celovite opne na nivou naselja. Ta odluka bi bila predmet daljeg istraživanja u smislu opravdanosti i izvodljivosti.
TEHNOLOŠKI KONCEPT 

Scenario ostvarivanja energetske efikasnosti i održivosti realizovan primenom preporučenih materijala i sistema. Kao što je već pomenuto, a u skladu sa konceptom da tehnološke performance kuće utiču na sve projektantske aspekte projekta, naselje je definisano kao celoviti fleksibilni sistem koji karakteriše egzoskelet- infrastrukturni sistem koja omogućava implementaciju, ali i kasniju adaptaciju i unapredjenje svih sistema koji utiču na energetsku samostalnost i ekološku održivost naselja, i kuće pojedinačno. Egzoskelet figuriše na nivou celog naselja, omogućava prostor za postavljanje i upravljanje svim sistemima koji su neophodni da stambeno naselje na optimalan način koristi sva savremena (i buduća) tehnološka rešenja, kao i da optimizuje korišćenje resursa, ali, možda još važnije, da efikasno, kolektivno i ekološki upravlja svim vrstama otpada. Na nivou jedinice, ova mreža potencijalno definiše i autonomnu mikroklimu na nivou parcele u smislu zasenčenja, vlažnosti vazduha ili navodnjavanja, kao i termičku regulaciju; prihvata sve servisne funkcionalne zone kuće poput garaže, ostave, tehničke prostorije, vešernice, i slično. Egzoskelet omogućava pristup solarnim panelima, cisterni za akumulaciju kišnice i drugim tehničkim rešenjima. Prema aspiracijama korisnika, egzoskelet može služiti kao interfejs za uzgajanje biljnih kultura sistemom hidroponike.
EKO NASELJE U PETROVARADINU
Published: